Španjolski kulturni svijet probudio se ovog četvrtka viješću koja je mnoge zapanjila: Víctor Coyote preminuo je u dobi od 68 godina u biciklističkoj nesreći u pokrajini Segovia. Umjetnik, rođen u Tuiju (Pontevedra) 1958. godine, otputovao je tamo kako bi svjedočio potpunoj pomrčini Sunca koja se dogodila prethodnog dana, te je rano ujutro otišao na vožnju biciklom. Nešto prije deset sati, hitne službe primile su poziv iz grada Marugána, na Avenidi Siete Fuentes, gdje je pronađen polusvjestan pored svog bicikla. Medicinski helikopter Sacyla i časnika Civilne garde poslan je na mjesto događaja, ali nisu uspjeli spasiti njegov život.
Vijest je potvrdila njegova diskografska kuća El Volcán Música, koja je izrazila svoje nezadovoljstvo u izjavi: „Víctor je bio živ i uvijek življi od svih ostalih. Nikada nije prestao istraživati, stvarati i oživljavati svoje projekte.“ Novinska agencija EFE također je izvijestila o detaljima događaja koji je iznenadio cijeli kulturni sektor. Coyoteova smrt ostavlja ogromnu prazninu u nezavisnoj glazbi i grafičkoj umjetnosti , gdje se smatrao bitnom figurom posljednja četiri desetljeća.
Život posvećen glazbi i umjetnosti
Víctor Aparicio Abundancia, koji je usvojio umjetničko ime Víctor Coyote, stigao je u Madrid krajem sedamdesetih kako bi studirao likovnu umjetnost, iako se prije toga okušao u psihologiji. Upravo je u glavnom gradu 1979. osnovao Los Coyotes, bend koji je započeo na punkabilly sceni i ubrzo se iznenađujuće okrenuo latino ritmovima. Njihov prvi LP, 'Mujer y sentimiento' (1985.), postao je prekretnica španjolskog latino rocka , s pjesmama poput '300 kilos' i 'Esta noche me voy a bailar'. Grupa je nastavila s albumima poput 'Las calaveras' (1988.) i 'Puro semental' (1989.), sve do svog raspada početkom devedesetih.
Kao samostalni umjetnik, Coyote je nastavio istraživati bez inhibicija: od elektronike u pjesmi 'Lucha de migajas' (1999.) do cumbije i salse u pjesmi 'Las Comarcales' (2020.). Njegova pjesma 'Jaguarundi', uvrštena na album 'Lo bueno, dentro' (1995.), bila je tematska pjesma za biciklističku utrku Vuelta a España 1995. godine. Također je surađivao s galicijskim dječjim programom Xabarín Club , gdje je ostavio svoj trag pjesmama poput 'Pode ser vestido de astronauta gafapasta'.
Renesansni čovjek Movide
Ali Coyote nije bio samo glazbenik. Njegov rad kao karikaturista, ilustratora i pisca bio je jednako plodan . Surađivao je s časopisom Madriz 1980-ih, objavljivao stripove poput 'Cruce de perras' (2006.) i 'El cóndor y la caníbal' (2024.), potonji je objavljen u suradnji s Muzejom Thyssen-Bornemisza. Okušao se i u filmu, s ulogama u filmovima Pedra Almodóvara poput '¡Átame!' (1989.), te u produkciji dokumentaraca o španjolsko-portugalskoj granici uz rijeku Miño. Njegov rad na seriji 'Poquita fe', za koju je skladao glazbu i stvorio animirane uvodne sekvence, donio mu je novu vidljivost posljednjih godina.
Umjetnik se uvijek hvalio svojim galicijskim korijenima i ljubavlju prema latinoameričkoj glazbi. U nedavnom intervjuu izjavio je: "Ne moram putovati u Kolumbiju da bih napravio cumbiju. Plesale su se u Galiciji na seoskim festivalima prije nekoliko stoljeća." Zagovarao je salsu kao jedan od najrevolucionarnijih fenomena 20. stoljeća i nije oklijevao zagovarati reggaeton zbog njegovog sinkopiranog ritma, nečega što je, prema njegovom mišljenju, rock izgubio.
Posljednje godine i priznanja
U svibnju 2026., Coyote je bio jedan od predstavljenih umjetnika na filmskom festivalu Cans, gdje je primio nagradu Silver Chimpín za svoja karijerna postignuća. Tamo je otvorena i izložba njegovih grafičkih i audiovizualnih radova. Njegov najnoviji album, 'El propio', objavljen je početkom 2026., a predstavio ga je u dvorani El Sol u Madridu. U svojim posljednjim intervjuima kritizirao je glazbenu industriju i idealizaciju Movida Madrileñe: "Činilo se kao da ćemo osvojiti svijet, a onda nijedan od Movida bendova nije postigao međunarodno priznanje", izjavio je.
Vijest o njegovoj smrti izazvala je val reakcija na društvenim mrežama. Glazbeni novinari poput Diega A. Manriquea, ilustratori poput Carlosa Azagre i izdavačka kuća Astiberri odali su mu počast. Manel Cráneo, direktor festivala Viñetas desde o Atlántico, opisao ga je kao "neospornu figuru u španjolskim stripovima i glazbi 1980-ih, čovjeka ispred svog vremena." Ostavština Víctora Coyotea živjet će u njegovim pjesmama, crtežima i slobodnom duhu koji se nikada nije pokoravao trendovima ili komercijalnim zahtjevima.
Njegovom smrću, španjolska kultura gubi jednog od svojih najneklasificiranijih stvaratelja, ali njegov rad će nastaviti inspirirati buduće generacije. Mješavina rocka, cumbije, salse i humora koja je karakterizirala njegovu karijeru je blago koje mu nitko ne može oduzeti . Počivaj u miru.